Rani teniski reketi uglavnom su bili izrađeni od drva, s okvirima od punog drva i ručno{0}}napetim žicama od prirodnih crijeva. Iako su ti reketi bili teški i nudili ograničenu elastičnost, oni su uspostavili osnovni prototip modernog teniskog reketa, prilagođenog relativno sporijem tempu tenisa na travnatim-teniskim terenima u to vrijeme.
Kako je tenis postajao sve popularniji, konstrukcija reketa evoluirala je od punog drva do kompozitnih materijala. Naime, od sredine-do-kasnog 20. stoljeća, uvođenje aluminijskih legura i čelika značajno je poboljšalo čvrstoću i izdržljivost uz postupno smanjenje težine. Ova poboljšanja olakšala su amaterskim igračima sudjelovanje u sportu.
Pojava kompozita od karbonskih vlakana označila je ključnu prekretnicu za moderne teniske rekete. Ugljična vlakna omogućila su ravnotežu između lagane konstrukcije i velike krutosti, dopuštajući veće glave reketa i proširene "sweet spots", što je značajno povećalo marginu pogreške za igrače. Istodobno, tehnike vezivanja i dizajni okvira su poboljšani, dodatno poboljšavajući mogućnosti vrtnje i kontrole.
Fokus razvoja teniskih reketa postupno se pomaknuo sa zamjene materijala na strukturnu optimizaciju i specijalizaciju performansi. Varijacije u veličini glave, gustoći žica i točkama ravnoteže bile su fino-podešene kako bi odgovarale sviračima s različitim stilovima sviranja. Dodatno, integracija aerodinamičkih dizajna, sustava za-prigušivanje vibracija i pametne analize podataka transformirali su reket iz jednostavnog alata u -komad prilagođene sportske opreme visokih performansi.
